Autori: Olivera Velimirović, Zorica Vučković, Katarina Jovanović
Tortikolis je deformitet koga karakteriše bočna nagnutost (inklinacija) glave i vrata na bolesnu stranu i torzija lica na suprotnu. Praćen je asimetrijom lica i tela usled hipotrofije, koja zahvata glavu i vrat na oboleloj strani. Po učestalosti treći deformitet kod novorodjenčadi oba pola. Beba često nije u stanju da glavu okrene u suprotnom pravcu i dalje od srednje linije tela. Spontano teži ovom nepravilnom položaju glave i vrata i na korekciju reaguje plačem. Najčešće nastaje kao posledica unilateralne kontrakture sternokleidomastoidnog mišića sa sekundarnim skraćenjem topografski bliskih mišića i fascija vrata.
Podela:
Tortikolis može da se javi kao: primarni (kongenitalni) i sekundarni (stečeni). Kongenitalni tortikolis manifestuje se na rodjenju, a nastaje kao posledica malpozicije (pogrešan položaj ploda u materici u poslednjim nedeljama trudnoće), anomalije koštanog sistema vrata (strukturalni tortikolis), srašćivanje atlasa i aksisa ili aksisa i okcipitalne kosti, kraniofaciocervikalne displazije, nasledja.
Kao mehanizmi miogenog tortikolisa, nastalog na rodjenju navode se: trauma sa laceracijom m.SCM, lokalna ishemija, akutna venska okluzija, bakterijska infekcija u m.SCM, oštećenje n.accessoriusa. Kod miogenog tortikolisa nastalog usled traume, javlja se na sredini ili donjoj trećini m.SCM jajoliko zadebljanje koje je naročito vidljivo druge i treće nedelje po rodjenju. Zadebljanje u mišiću (tumefakcija), je obično hematom, koji se gubi do šestog meseca života.
Sekundarno stečeni tortikolis kod starije odojčadi, dece i odraslih, nastaje kao posledica različitih bolesti ili povreda, ožiljci na vratu, opekotine, upalni procesi, artritis, TBC, rahitis, oboljenja CNS-a, mišićna oboljenja, oboljenja uha, oka ili iz profesionalnih razloga.
Lečenje
Lečenje kongenitalnog miogenog tortikolisa je konzervativno (fizikalno i ortotsko) i radikalno (hirurško).
Teško je predvideti kakav će tok imati rano otkriveni tortikolis, pa se sa lečenjem započinje odmah po uspostavljanju dijagnoze, tj. 24 sata nakon rodjenja. Prosečno vreme izlečenja tortikolisa bez prisustva hematoma je jedan do tri meseca. Ako do šestog meseca života nije postignuto izlečenje, preporučuje se operacija.
Cilj kineziterapijskog tretmana je ako ne postoji kontraktura m.SCM sprečiti razvoj kontrakture i fibroze tkiva, koje mogu nastati zbog tortikoličnog držanja, pogotovo ako postoji hematom (tumefakt). Ako se kontraktura već razvila, istezanje skraćenog mišića je neophodno, kao i stimulisanje aktivne korekcije držanje glave i vrata.
Kineziterapija
Koriste se aktivne i pasivne kineziterapijske tehnike.
Aktivne vežbe:
korišćenje refleksa traženja u cilju rotacije glave
u položaju na trbuhu: fleksija i spoljna rotacija u kuku i kolenu sa oštećene strane, stimuliše rotaciju glave na istu stranu
ako postoji hipotrofija lica, treba natalkirati vrhove prstiju i štipkati hipotrofični obraščić. Poboljšana prokrvljenost brzo dovodi do nivelisanja obraza
bebu treba ostaviti da zaspi kako želi, a onda još u prvom snu napraviti korekciju. Na primer ako se radi o levom tortikolisu, beba treba da spava, ako je na ledjima sa glavom na levom obrazu; ako je na trbuhu, na desnom obrazu; ako je na boku obolele strane sa malim uzglavljem, tako da osovina vrata produžava osovinu kičme, a ako je na boku zdrave strane, ostaviti je bez jastuka.
Pasivne vežbe za očuvanje ili povećanje dužine mišića vrata, pre svih m.SCM. Beba je u položaju na ledjima. Terapeut jednom rukom, nežno, udobno i sigurno fiksira bebino rame sa obolele strane tj. donji pripoj m.SCM, drugu ruku postavlja preko bebine glave. Pažljivo, ne pritiskajući joj uši niti veliku fontanelu, povlači glavu po površini stola u smeru bočne fleksije ka zdravoj strani. Istezanje se vrši oprezno, polako i ako se naidje na otpor, napravi se mala pauza. Čim se beba opusti, sa istezanjem se može nastaviti do pune bočne fleksije. Cilj je da ušna školjka dohvati rame zdrave strane. Treba znati da se pun obim ovog pokreta često ne može odmah dobiti, azto treba biti strpljiv.
Drugim manevrom se uspostavlja pokret rotacije. Glavica se obuhvati obema rukama i dovede u srednji položaj, tako da srednja linija glave bude u produžetku srednje linije tela, koliko je to moguće. Jednom rukom se fiksira rame zdrave strane, a drugom izvodi rotacija ka aficiranoj strani (npr. kod levog tortikolisa rotacija se vrši u levo), trudeći se da brada dosegne nivo ramena sa obolele strane.
Bitno je dovoljno dugo, pet do deset sekundi, zadržati krajnji položaj, kako bi se istegnuto tkivo adaptiralo na postignutu dužinu, a zatim se polako pre nego što beba izgubi strpljenje, glavica vraća, ne u početnu poziciju, već samo donekle, kako bi se mišić odmorio od istezanja. Manevar se zatim ponavlja.
Takodje, možemo šetati sa bebom u naručju. Tada je u bočnom položaju sa dole okrenutom obolelom stranom. Jednom rukom se fiksira grudni koš i donje rame, a drugom, koja pridržava glavicu, vrši istezanje u smeru bočne fleksije ka zdravoj strani.
Efikasno pasivno istezanje, ne treba da traje duže od pet minuta. Kako bebi treba davati pauze, vežba može da traje deset do petnaest minuta. Istezanje se ponavlja tri do pet puta dnevno.
Neka deca reaguju plačem, a ako postoji tumefakt, koji prilikom istezanja vrši pritisak na krvne sudove vrata, beba još i poplavi. Slika može biti veoma dramatična.
Ne bi trebalo istezati mišić, ako se on istezanju suprotstavlja snažnim kontrakcijama, što se sigurno dogadja, ako dete intenzivno plače. Tada ga treba umiriti i ako je potrebno uzeti u naručje. Tek kada je beba smirena i opuštena, nastavljamo sa pasivnim istezanjem.
Postupke pasivnog istezanja, treba da nauči majka, kako bi mogla da ih izvodi kod kuće. Zadatak terapeuta je da joj demonstrira i verbalno objasni postupak, a zatim i proveri kako ona postupa. Neke majke su veoma uplašene, nemaju poverenje u sebe, plaše se da ne povrede bebu. Neke su neodmerene i grube i u tim slučajevima savetuje se njihovo učešće samo u aktivnoj korekciji i pozicioniranju glave.
Zaključak
70% ozdravljenje posle mesec dana
10% vežbali još nedelju dana
20% nastavljaju sa vežbanjem i posle 40 dana