Ako znamo činjenicu da 70% ljudskog tela čini voda, da sav život na našoj planeti potiče iz vode, da kod sisara kojii žive u moru nisu zabeležene degenerativne promene na zglobovima i da se beba u prvim mesecima života refleksno održava na vodi, možemo se zapitati nije li voda naše prirodno stanište.
Pošto naš organizam evolutivno nije prilagođen za život u vodenoj sredini, voda je oduvek predstavljala prepreku koju je trebalo savladati. Nije poznato kako i kada su naši preci ovladali plivanjem pa se ta aktivnost vezuje za narode koji su živeli pored većih vodenih površina i iz njih pribavljali hranu.
Kada plivamo na naše telo voda deluje svojim fizičkim osobinama: temperaturom, gustinom i hidrostatskim pritiskom. Vodena sredina provodi toplotu dvadeset puta brže nego vazdušna a izolacioni zagrejani sloj uz kožu u vodi se smanjuje 10 puta. Temperatura vode ispod 27°C zahteva od tela da troši dodatnu energiju na zagrevanje. Na primer, ako je temperatura vode 10°C, nezasticen plivač u vodi može nešto duže od sat vremena pre nego što upadne u ozbiljnu hipotermiju koja može dovesti do smrti. Kod ljudi i sportista koji u vodi provode više sati dnevno, telo se brani od hladnoće stvaranjem podkožnog izolacionog sloja koji se većinom sastoji od masti.
Gustina vode kao fizička karakteristika vode može se posmatrati dvojako, kao faktor rasterećenja kod laganih i mirnih pokreta ili kao faktor opterećenja kod brzih i energičnih pokreta. Što su pokreti u vodi brži sila otpora koja se javlja zbog gustine je veća.
Hidrostatski pritisak vode je osobina koja čini da u vodi osećamo smanjeno dejstvo sile gravitacije i pomaže kod održavanja tela na površini vode i izvođenja sporih pokreta. Hidrostatski pritisak deluje na telo sa svih strana podjednako. Ovakvo dejstvo vode posebno blagotvorni efekat ima na zglobove jer ih oslobađa delovanja sile zemljine teže, zglobne površine se međusobno udaljuju što olakšava ishranu zglobnih hrskavica i drugih zglobnih elemenata. Pritisak takođe pojačava efekte “mišićne pumpe” koja je zadužena za funkciju venske cirkulacije što svoje efekte pokazuje u preventivi i lečenju otoka, proširenih vena i sličnih problema.
Plivanje kao aktivnost angažuje kompletan organizam. Funkcija mišićno zglobnog sistema se pojačava dovodi u optimalan nivo, zglobovi su angažovani u punoj fiziološkoj amplitudi, aktivnost velikih grupa mišića dovodi do pojačanog srčanog rada i ubrzavanja disanja.
Sve ovo postavlja plivanje u red naporne i opšte stimulativne fizičke aktivnosti. Individualno doziranje opterećenja je posebno značajan aspekt, jer omogućava da svako bude aktivan prema svojim ličnim mogućnostima koje ,naravno, nije poželjno precenjivati.
U periodu detinjstva plivanje je nezamenljiva aktivnost koja je usmerena u pravcu pravilnog razvoja lokomotornog sistema ali i organizma uopšte. Obuku plivanja treba prepustiti profesionalnim instruktorima.
Plivanje je takođe veoma blagotvorno i kod mladih i ljudi u srednjoj i starijoj dobi, ali je prethodno potrebnbo obaviti adekvatan lekarski pregled i dobiti lekarsko odobrenje za ovakvu vrstu aktivnosti.