EPILEPTIČNI NAPADI NAKON MEHANIČKOG OŠTEĆENJA MOZGA
Traumatska povreda mozga je nedegenerativna,nekongenitalna povreda mozga od strane spoljašnje mehaničke sile koja dovodi do trajnog ili prolaznog smanjenja kognitivnog , fizičkog i psihosocijalnog funkcionisanja sa pratećim smanjenjem ili promenom stanja svesti. Specijalna Interdisciplinarna Grupa za povredu glave Američkog kongresa za medicinsku rehabilitaciju(Head Injury interdisciplinary Special Interest Group of the American Congress of Rehabilitation Medicine) je definisala laku povredu glave kao traumatski izazvan fiziološki prekid moždane funkcije što se manifestuje sledećim:
Bilo koji period gubitka svesti
Bilo koji gubutak sećanja za događaje pre i posle akcidenta
Bilo koja promena u mentalnom statusu u vreme akcidenta
Fokalni neurološki deficit koji može,ali i ne mora biti prolazan.
Ostali kriterijumi koji definišu laku povredu glave podrazumevaju sledeće:
Skor Glazglov koma skale veći od 12
Nema promena ka kompjuterizovanoj tomografiji(CT-u)
Nema operativne lezije
Dužina ostanka u Bolnici kraća od 48 časova
Srednje tešku povredu glave definišu sledeći kriterijumi:
Skor Glasgow Coma Scale(GCS ) od 9-12 i više
Operativna intrakranijalna lezija
Promene na kompjuterizovanoj tomografiji(CT-u)
Inicijalni skor Glasgow Coma scale,pa prema tome i sama težina traumatske povrede mozga pomaže da se predvidi ishod smrtnosti od povrede.
Radi procene težine traumatske povrede mozga koriste se tri skale:
Glasgow Coma Scala(GCS) koja se koristi odmah nakon povrede mozga.To je 3-15 poenska skala koja odražava nivo budnosti i koja je određena pacijentovim motornim,verbalnim sposobnostima i odgovorima očiju.Težina povrede se označava kao laka(GCS 13-15),srednje teška( GCS 9-12) i teška(GCS 3-8).
U drugoj najčešće korišćenoj skali težina povrede je označena dužinom trajanja cgubitka svesti.Gubitak svesti u trajanju od 30 minuta ili manje se označava kao laka povreda mozga,gubitak svesti između 30 minuta i 6 časova se označava kao srednje teška povreda,a gubitak svesti duže od 6 časova se označava kao teška povreda mozga(Greenvald, 2003).
Poslednja najčešće korišćena skala označava dužinu posttraumatske amnezije.Dužina posttraumatske amnezije je u pozitivnoj korelaciji sa težinom posttraumatske povrede mozga.Prisutvno posttraumatske amnezije se procenjuje korišćenjem Galwestom Orientation Amnesia Test (GOAT).
U mehaničke povrede mozga ubrajamo i sekvele nastale nakon neurohirurških intervencija pošto se one mogu shvatiti kao traume moždanog tkiva nakon kojih ostaje ožiljak(Martinović,1997).U neurohirurškoj praksi to su kraniotomije kod supratentorijalnih stanja kao što su vaskularne malformacije(aneurizme i AV malformacije),moždani tumori i supratentorijalni apscesi i empijemi(Garibi JM,2002).
Posttraumatska epilepsija
Epilepsija je opšti hronični moždani poremećaj koji se karakteriše rekurentnim napadima kao posledicom prekomernog pražnjenja moždanih neurona.Epileptični napadi se mogu definisati kao manifestacija prekomerne neuronalne aktivnosti u sivoj masi cerebralnog korteksa.Kliničke karakteristike napada su određene normalnim funkcijama regiona korteksa u kojima neuroni ispaljuju abnormalno što dovodi do stereotipnih promena u svesti,ponašanju,emocijama,motornim funkcijama i osećajima.kada se neprovocirani napad javlja rekurentno,što se karakteriše raznovrsnim ispoljavanjem moždanih poremećaja,stanje se naziva epilepsija(Comission on Epidemiology and Prognosis of the International League Against Epilepsy ILAE,1993).Posttraumatska epilepsija(PTE) se odnosi na poremećaj koji dovodi do rekurentnih napada za koji se veruke da je izazvan mehaničkom povredom mozga .Ovakva povreda može biti posledica povrede glave tokom nekog akcidenta ili sekvela nakon operacije mozga.Termin posttraumatka epilepsija treba razlikovati od termina posttraumatski napad,koji označava bilno koji napad ili napade koji se javljaju kao posledica povrede mozga.Ukoliko se napadi jave tokom 24 časa od povrede vmozga označavaju se kao neposredni posttraumatski napadi,oni koji se jave do jedne nedelje od povrede mozga nazivaju se rani,a oni koji se jave posle nedelju dana od povrede nazivaju se kasni posttraumatski napadi.Oko 20% ljudi koji dožive samo jedan kasni posttraumatski napad i kasnije nemaju ni jedan neće se uvrstiti u grupu sa posttraumatskom epilepsijom(Posner,Lorenzo,2002).
Epilepsija je najopštija sekvela kraniocerebralne povrede sa globalnom incidencom od oko 5% kod pacijenata sa zatvorenom povredom glave i 50% kod pacijenata koji su pretrpeli komplikovanu frakturu lobanje i povredu mozga.
U jednoj studiji na 2747 pacijenata koji su pretrpeli povredu glave opisane od strane Aneegers-a i saradnika,rizik od nastanka napada nakon teške povrede glave je 7% do jedne godine i 11,5% do pet godina.Nakon srednje teške povrede glave(fraktura lobanje ili gubitak svesti od ½ do 24 časa ili amnezija) rizik opada na 0,7-1,6%.Nakon lake povrede glave incidenca nije značajno veća nego u opštoj populaciji.(0,5-2%).
Lezije bilo koje veličine mogu da budu uzrok epileptičnih napada,ali je od značaja i faktor konstitucije(Marjanović,Lević,1977).Nasleđe apolipoproteina E(APOE) epsilon 4 alela povezano je sa povećanim rizikom od nastanka Alzheimerove bolesti,povećanje invaliditeta kod multiple skleroze i lošeg ishoda nakon traumatske povrede mozga
Dr Biljana Lješević
Specijalista neurologije, klinički neurolog
Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije